Povijest

Naseljen još od prapovijesti, u antici je bio samostalna peregrinska zajednica (Piqventvm), o čemu svjedoče i rimskodobne žarne nekropole pronađene na Fontani podno staroga grada i Pintoriji, te mnogi antički kameni spomenici. Pad Rimskog carstva uzrokovao je drastične promijene u načinu života, što potvrđuju i grobni nalazi doseljenog slavenskog i barbariziranog romanskog stanovništva iz VII. i VIII.st. na Mejici podno Buzeta, Zajčjem brču kraj Veloga Mluna i Mejici kod Drobežije (Sovinjak). U bizantsko je vrijeme utvrđeno mjesto (kula) koje se spominje i na Rižanskoj skupšitni 804.g. Do 1102.g., kada je pripao akvilejskom patrijarhu, bio je pod vlašću cara Henrika IV, markgrofa Ulrika i njegova sina. 1421. godine prelazi pod vlast Mletačke republike koja 1511. godine u njega smješta sjedište Rašporskog kapetana, vojnog upravitelja koji vrši izvršnu i sudsku vlast na razini mletačke Istre. Gradsko tkivo je u vrijeme Mlečana doživjelo značajnu preobrazbu: za renesanse obnovljene su i ojačane zidine, sagrađene kule, monumentalna gradska vrata, izvedeni su mnogi komunalni radovi (Mala šterna, Fontik), izgrađen je i niz gradskih palača te kuća obrtnika i trgovaca. Početak svjetovne barokne izgradnje obilježava Palača Bigatto (1639.g.).  Iz razdoblja do pada Mletačke republike (1797.) potječu i barokni vrtovi, Palača Bembo, crkva Uznesenja Marijina i trg sa baroknom cisternom. Tijekom XIX.st. grade se velika, tzv. Klasicistička palača (Palača Moretti), uređuje se šetalište na Loparu s nizom klasicističkih kuća i lapidarijem u jugozapadnoj kuli i šetalište Šotojorta ispod baroknih vrtova, od Velikih do Malih vrata. Od povijesnih događaja koji su označili ovaj kraj treba spomenuti gradnju željezničke pruge (1874. - 1876.g.) za vrijeme Austrijske, te Istarskog vodovoda (1930- - 1940.g.) za Talijanske uprave.

Zavičajni muzej je otvoren 1961. godine i nalazi se u drevnoj palači Bigatto, dovršenoj 1639. godine, u buzetskoj starogradskoj jezgri. U njemu se čuva vrijedna arheološka, etnografska, kulturno - povijesna, umjetnička i druga građa važna za Buzet i Buzeštinu. Za posjetitelje su otvorene arheološka zbirka s lapidarijem, etnografska zbirka u kojoj su izloženi različiti poljodjelski alati, stara buzetska kuhinja, narodne nošnje Ćićarije i Buzeštine i tkalački stan, ostavština Slavomira Cerovca - Mira Blažinčića, izložba o antifašističkoj borbi Buzeštine i o glagoljici, te galerijski prostor u kome se održavaju likovne i druge povremene izložbe. U dislociranim prostorima u starome gradu otvorene su i stara gradska kovačnica, pekara, radionica za izradu češljeva od roga, zbirka vatrenog i hladnog oružja iz ostavštine Slavomira Cerovca.

Kaštel Petrapilosa